Epizoda Školsko ljetovanje namijenjena je djeci od 5 do 10 godina. Tema je odlazak na ljetovanje i teškoće odvajanja. Prikladna je za razgovor i o drugim situacijama kada se djeca odvajaju od roditelja/skrbnika (višednevni boravci s vrtićem, školom, članovima obitelji...).

Prigode koje se odraslima čine ugodne, primamljive i uzbudljive, poput putovanja s prijateljima, za djecu mogu biti vrlo neugodne i bolne zbog odvajanja od roditelja ili skrbnika. Odvajanje može biti teško za djecu koja nemaju to iskustvo. Kako će se neko dijete nositi s odvajanjem, ovisi o dobi djeteta, njegovim osobinama, o odnosu s roditeljima, prijašnjim iskustvima, o trenutačnim životnim okolnostima (npr. nedavno preseljenje, rođenje brata/sestre, rastava roditelja...), kao i o kvaliteti odnosa koje dijete ima s drugom djecom u grupi ili razredu te s odgojitelji(ca)ma/učitelji(ca)ma s kojima putuje.

Ovakve rastanke u pravilu lakše podnose djeca koja dio svojih praznika provode kod djeda i bake ili s nekim drugim. Djeca kojima je sljedeće putovanje prvi odlazak od kuće bez pratnje roditelja/skrbnika često trebaju više potpore, strpljenja i razumijevanja okoline.

Dakle, mnogo je toga na što ne možemo utjecati i što dijete donosi sa sobom u situaciju putovanja. Unatoč tome, dijete možemo pripremiti za uspješno odvajanje i radostan boravak na ljetovanju/zimovanju.

Djetetu će pomoći ako je samostalno u jelu, odijevanju i održavanju osobne higijene. Dobro je pripreme za put i pakiranje obaviti zajedno s djetetom. Tako će dijete znati što sve ima u svojoj putnoj torbi i lakše se snalaziti. Važno je da dijete može raspoznati svoju odjeću (koju možete i označiti), da se zna brinuti o svojim stvarima i džeparcu koji nosi sa sobom.

Jednako je važno objasniti djetetu na koji će način moći komunicirati sa svojim roditeljima/skrbnicima (poštujući dogovor s odgojitelji(ca)ma/učitelji(ca)ma o vremenu zvanja) te komu se može/treba obratiti u slučaju bolesti, nezgode i drugih potreba.

Dio priprema za putovanje obavit će odgojitelji(ce)/učitelji(ce). Ipak, roditeljevo informiranje o planu puta, dnevnom rasporedu (predviđeno vrijeme za objede, aktivnosti, druženja...) i razgovor s djetetom o onome što će doživjeti na putu pomoći će djetetu da se osjeća sigurnije i opuštenije.

Slušajte svoje dijete, pokažite mu da razumijete njegove brige i nelagodu. Ispričajte mu kako ste se vi osjećali u sličnoj situaciji. Tako ćete pomoći djetetu da shvati da nije jedino, već da se i drugi suočavaju sa sličnim mislima i osjećajima. Ujedno će osvijestiti načine za rješavanje situacije.

Nikada nemojte ismijavati dijete zbog njegova plača ili tjeskobe niti ga podmićivati da ne pokazuje tugu ili strah. Obećana nagrada možda će sakriti suze, ali neće umanjiti djetetovu tugu ili nelagodu. Nemojte mu nametati „obvezu“ da se raduje putovanju („Sva se djeca raduju...“, „Druga bi djeca bila sretna da su na tvome mjestu...“). Osjećaje ne možemo promijeniti „na gumb“, pa poticanjem na radovanje možete postići samo suprotan učinak. Dijete se može osjećati još neuspješnije i tužnije zbog osjećaja da ne može ispuniti vaša očekivanja te da vas je iznevjerilo i razočaralo.

Obavezno spomenite sve ono lijepo što dijete čeka na putovanju – druženje i igra s drugom djecom, večernja šaputanja s prijateljima, organizirani izleti ili obilasci zanimljivih mjesta (ZOO, plaža, muzej, kupanje/sanjkanje...), stvaranje novih prijateljstava...

Sretan put!