Pikarski roman "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" (1913), bajkovito stilizirana priča o fantastičnoj realnosti dječjeg svijeta, prijelomno je djelo književnice Ivane Brlić Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874 — Zagreb, 21. rujna 1938). Nazvana je hrvatskim Andersenom te je dvaput (1931., 1938.) bila predložena za Nobelovu nagradu; 1937. izabrana je, kao prva žena u nas, za člana JAZU. Najveći književni uspjeh postigla je knjigom "Priče iz davnine" (1916) u kojoj je združila privid mita, temeljen na dobru poznavanju hrvatske i slavenske mitologije i narodne predaje, s arhaičnom sintaksom te nadrealističkim slikovitim izrazom.