Sanja baš i nije bila strašljiva djevojčica. Zapravo, nije se bojala ničega – osim mraka. Nerado je priznavala da joj nije drag onaj trenutak kada u sobi zavlada mrak. Uvijek bi pokušala odgoditi taj trenutak smišljajući različite izgovore, a kad se više ne bi mogla sjetiti ničeg novog, shvatila bi kako je mrak i ovog puta pobijedio.