Vrabac Emilio svakog je jutra slijetao na pločnik ispred male pekarnice, znajući da će ondje pronaći hranu. S kroasana, buhtli i bureka ispadale su još tople mrvice koje bi on brzo kljucao. Ponekad bi mu netko dobacio cijeli komadić peciva, pa bi Emilio napunio želučić do vrha. No, jednog jutra vrata pekarnice nisu se otvarala. Nije bilo ni kupaca ni mrvica, i Emilio se uplašio.