U kutu male ostave ležala je košara od vrbova pruća. Baka Katarina već je dugo nije upotrijebila jer držak joj se otkinuo, a pruće je na više mjesta popucalo. Košara se pribojavala da će završiti u smeću, poput drugih nepotrebnih stvari. Jednoga dana u ostavu uđe baka Katarina i u vrbovu košaru spusti stari karirani pokrivač...